Zrak je bio prožet hladnoćom i onom tipičnom prazninom mjeseca studenog koji željno iščekuje božićna svjetla i tihi šušur praporaca, ali je za njih još prerano. Jutarnja magla već se nadvila nad ulicu u obliku gustog, lelujavog zastora čelične boje, omatajući se oko ugašene ulične rasvjete poput gladnog demona koji traži svjetlost.
Tri crna Mercedesa E-klase zaustavila su se na praznome parkingu, na kojem je stajala ženska prilika u žutom kaputu kojim kao da je dozivala neko zaboravljeno godišnje doba. Oko vrata, nosila je ulaštenu, plavu iskaznicu. Ispraćene tupim udarcima zatvaranja automobilskih vrata, na betonsko tlo zakoračile su prilike u elegantnim, skupim kaputima; dva muškarca i dvije žene.
„Tko bi rekao da će nas dočekati ovakva studen?!“ zacvrkutala je žena u veselom kaputu.
Blijeda lica bljesnula su u njenome smjeru, trenutno joj zamrznuvši osmijeh na licu.
„J-jer je mjesec studeni? Studen u stu...ne? Okej.“
Adela je stala popravljati šal oko vrata kako bi sakrila nelagodu. Poziv agencije koji ju je digao iz postelje tog jutra bio je jednako neočekivan kao i, činilo se, gosti koji su joj poslani. Kao primarna turistička vodičica Grada Popovače, odradila je mnoge ture za razne visokopozicionirane goste, od ambasadora i političara do pjevačica i manekenki, ali današnja su gospoda, očito, premašila svu dosadašnju klijentelu. Ne samo da je njihova pojava odisala aristokracijom, već je i agencija koja ju je unajmila bila odrješito kratka i jasna – diskrecija je bila od velike važnosti, kao i ekskluzivnost kojom je imala primiti svoje stranke.
"Humor očigledno nije jedna od željenih usluga". - pomislila je.
CIJELU PRIČU PROČITAJTE U ZBIRCI 'HIPNANOGIJA'.