top of page

Putopis - London

2022 godina je po mnogočemu bila posebna. Velikoj većini svijeta ona je označavala konačni povratak u normalu nakon dvije godine pandemije koja kao da je zaustavila putanju planeta. No, u jednom je stanovitom kutku svijeta ta godina donijela jedinstven događaj, jedan koji se nikad dotad nije dogodio.




Ujedinjeno je kraljevstvo 2022 godine slavilo Platinasti jubilej kraljice Elizabete. Ako vam se termin 'Platinasti jubilej' čini neobičnim, znajte da je sva druga impozantna terminologija poput 'Zlatnog' i 'Dijamantnog' već korištena za kraljičine prethodne okrugle godišnjice vladavine. Štoviše, pojam 'Platinasti jubilej' posebno je osmišljen za tu monumentalnu priliku, jer nikad u engleskoj povijesti ni jedan monarh nije toliko dugo vladao.

Službeni početak 'platinastog' slavlja započeo je 06.02.2022., na godišnjicu smrti prethodnog monarha, kralja Georgea VI. Upravo zbog očevog preuranjenog odlaska, zahvaljujući raku pluća, ali i stresu Drugog svjetskog rata, tada princeza Elizabeta automatski je postala novim suverenom Ujedinjenog kraljevstva i pripadajućih zemalja Commonwealtha. Proslava njene impresivno duge vladavine protegnula se kroz cijelu 2022 godinu adekvatnim programima koji su obujmili svaki kutak britanskog društva, od najstarijih do najmlađih.

Vrhunac se zbio u prvim danima lipnja.


U normalnim okolnostima, u to se doba godine slavi manifestacija imena 'Trooping the colour' bez obzira tko sjedi na prijestolju. U pitanju je stalna svečanost pri kojoj pripadnici svih ogranaka vojske 'marširaju svojim bojama'. Sada već ustoličena tradicija poznata i kao 'Kraljeva rođendanska parada', dolazi iz osamnaestog stoljeća kada je tadašnji kralj, frustriran svojim pravim rođendanom u hladnom i kišnom studenom, iznio proklamaciju da će ubuduće slaviti dva rođendana: onaj osobni, kao individua, i onaj službeni, kao monarh, i to u prvom tjednu lipnja koji bi trebao jamčiti sunčano vrijeme. Premda je 'Trooping the colour' spektakl koji svake godine privlači posjetitelje iz cijeloga svijeta, baš zbog 'Platinastog jubileja', magnituda tog dana, 02.06.2022, dodatno je bila pojačana.


Znam to, jer sam bila tamo.


Kao turistički vodič i povjesničar u srcu, otputovala sam u London upravo povodom spomenutog jubileja kako bih bila dijelom povijesti. Mnogi Englezi, ali i ljudi iz cijeloga svijeta, u svojim su životima poznavali samo jednog britanskog monarha – kraljicu Elizabetu. Zapravo, mnoge su obitelji u sebi imale čak tri generacije članova koje su kao suverena poznavali samo nju. Zato, biti dijelom proslave koja je ujedinila cijelu njenu zemlju i zarobila oči svijeta, bilo je jedno od najdragocjenijih trenutaka u mom životu. Osjećam se počašćeno kad god ponovno proživljavam uspomene prvog tjedna lipnja.




Jedna od stvari koja je vrlo brzo postala jasna na dan 'Trooping the colour', i došla kao šok i turistima, i kraljevskim organizatorima, jest upravo kolosalno zanimanje javnosti. Jesu se očekivali veliki brojevi posjetitelja upravo zbog dvostrukog slavlja sada već obožavane vojne procesije i 'Platinastog jubileja', ali nitko nije očekivao baš takav odaziv. Organizatori su imali prethodne Jubileje kao dobru vodilju u smislu pripreme i očekivanja, ali činjenica da je Elizabeta postala najdugovječnijim monarhom u engleskoj povijesti, te drugim najdugovječnijim monarhom u povijesti čovječanstva, preplavio je sve i svakoga. Gužve su bile neviđene. Policija, osiguranje i vojska su vrlo, vrlo brzo nakon početka programa morali zatvoriti ulicu pored Westminster abbey, jer je čitav taj kilometar do Buckinghamske palače bio ispunjen znatiželjnicima poput mene. Kilometar dalje od srca slavlja, i svejedno smo bili stisnuti kao sardine u konzervi. Dobro se sjećam brige na licima brojčano nadjačanih policijskih službenika, i šoka kojeg su jamačno doživjeli jer ih brifing na takvo što nije pripremio. Tek kada su formirali živi zid i na megafon počeli moliti ljude da se udalje, te upute prema parkovima u kojima su se održavali prijenosi uživo, konačno sam odustala od pokušaja približavanja parku svetog Jamesa ispred Buckinghamske palače. Policajac kojeg sam zamolila za upute kakvog prečaca do tamo, sažaljivo mi je rekao da je u parku toliko mnogo ljudi, da pokušavaju isprazniti i to područje. Da biste lakše shvatili težinu te izjave, znajte da je park svetog Jamesa površine 57 hektara! Grašci znoja na njegovom čelu imali su vrlo malo veze s netipično visokim temperaturama tog podneblja, a puno više veze s pritiscima tako važnog dana.




Ništa zato, zaključila sam, i smjestila na prekrasnu zelenu površinu pored Westminster abbey, nadomak kipa Winstona Churchilla. Oko vrata mu je bio zavezan odgovarajući šal ljubičaste boje - službene nijanse Platinastog jubileja – a preko puta njega, smiješio mi se novo renovirani i ponosni, Big Ben. Fun fact: njegovo službeno ime zapravo je 'Elizabetin toranj', što se tog dana posebno naglašavalo; mnoge je žitelje nadimak 'Big Ben' ionako žuljao, pa su na ovako znakovit dan rado podsjećali jedni druge, a učili posjetitelje, točnome imenu. Dan je bio veličanstveno sunčan, kao da i samo nebo slavi nevjerojatnu vladavinu nevjerojatne žene. Oko mene, stotine i stotine Britanaca sjedilo je na travi, uživajući u pikniku s najdražima, i u slobodnom danu produženog vikenda. Svi odreda bili su odjeveni u posebno skrojenu ili naručenu odjeću prepunu britanskog obilježja. Bilo je tu kravata, šešira, plašteva, haljina, bedževa, cipela, pa čak i boja na licu, sve u svjetski poznatim nijansama i konturama Union Jacka. Ponos naroda bio je opipljiv i opojan; na trenutke, sve što sam željela bilo je pronaći majicu ili zastavicu odgovarajućih motiva kako bih se uklopila u tu čvrstu zajednicu. No, za takvo što se pripremalo tjednima, ako ne i mjesecima prije, pa nisam mogla pronaći ni čačkalicu britanskih obilježja. Zapravo, nigdje u tom danu nisam našla ni jednu kućicu, štand ili čak stol koji je prodavao adekvatnu memorabiliju. Ako je suditi po izgledu centra, čovjek ne bi rekao da doživljava proslavu svih proslava. Kasnije sam saznala da su se suveniri i memorabilija mogli naći u svega par suvenirnica pod kraljevskim pokroviteljstvom, i to u limitiranim količinama. Naime, smatralo se neukusnim nekontrolirano zarađivati na predmetima s kraljičinim likom, pa je takvo što bilo zabranjeno. To je saznanje samo pogodovalo mom oduševljenju engleskim dignitetom i bezvremenskom elegancijom. Sigurna sam da bi mnoge druge nacije pokleknule pod slasnim idejama senzacionalizma i konzumerizma, pa bi im palače škripale pod debelim slojevima tematskih tapeta, i skrivale se iza drvenih štandova prepunih ljepljivih magneta.


Zahvaljujući ljepotama tehnologije, sjedeći na tom malom trgu, na mobitelu sam gledala prijenos uživo marša pripadnika vojnih ogranaka UK-a, ujedno upijajući i veselu atmosferu oko sebe. Bio je to poseban doživljaj, biti u centru zbivanja među ljudima koji su jednako, pa i više nego ja, cijenili svaku minutu tog dana. Kraljevska je obitelj u jednom trenutku izašla na balkon Buckinghamske palače, oduševivši sve te desetke, ako ne i stotine tisuća posjetitelja. Mogla sam čuti radosne urlike kilometrima dalje, čudeći se što zgrade uspješno odolijevaju tim emocionalnim potresima. Kraljica Elizabeta bila je ljupka u jarko zelenom kostimu kao kakav vjesnik ljeta, premda vidljivo krhka i umorna. Pa ipak, zagazila je u devedeset i šestu godinu života. Usklici, zahvale, oduševljena rika i oceani pljeskanja prelili su se preko mnoštva čim je podigla ruku u znak pozdrava, a ja sam gutala knedle kad sam na ekranu svog mobitela primijetila da su joj oči zasuzile. Možda je duboko u sebi znala da joj je to posljednji susret s ljudima kojima je služila od svoje dvadeset i pete godine života.

Ako jest, nadam se da je bila sretna koliko i mi koji smo s njom dijelili te trenutke.


Vrhunac 'Trooping the Colour' dana uvijek je impresivno prelijetanje RAF-ovih zrakoplova nad slavnom šetnicom koja vodi do Buckinghamske palače. Tako i avijacija, pored drugih vojnih ogranaka, izražava poštovanje i zahvalnost svome monarhu. Uobičajeno je da nebom prošeće niz različitih tipova vojnih aviona kao na kakvoj zračnoj pisti, ali ovom prilikom, u duhu Platinastog jubileja, organizacija je bila podignuta na nivo više. Tako su formacije bile impresivnije, ljepše i sadržavale su više zrakoplova nego inače. Pred sam kraj, prekrasna, dotad neviđena formacija zrakoplova u obliku broja sedamdeset proletjela je iznad naših glava, potaknuvši sve prisutne u erupciju oduševljenja i veselja što su jamačno odjekivali svim kutovima Londona.



Ostatak dana, zajedništvo i radost ispunili su sve ulice, pubove, restorane i domove. Naizgled svaki od njih bio je ispunjen pričama o tome kako je tko upoznao kraljicu u jednoj od njenih šetnji, nabasao na njen smiješak iza volana dok je prelazio zebru ili je čak pozdravio kao posjetitelj jedne od palača. S kim god sam razgovarala, a da joj se našao u blizini, rekao mi je da je kraljica bila skromna, dobrohotna, pa i sramežljiva. Živjela je život koji nije htjela, već naslijedila, i činila je sve što je mogla kako bi bila korisna i od službe. Posebno tople priče bile su vezane uz njene slavne corgije koje je imala na desetine otkako je zasjela na prijestolje, a koje je često koristila pri audijencijama kako bi ublažila nervozu posjetitelja. Pri svojim šetnjama londonskim ulicama, nailazila sam upravo na kipove corgija u parkovima, te njihove plišance u trgovinama. Ti su neodoljivi čupavci bili njezin neslužben simbol sve ove godine njene vladavine.



Program 'Platinastog jubileja' nastavio se kroz cijeli vikend u jednako grandioznim manirima, te u nešto manjem duhu i naredne mjesece. Nažalost, kraljica je preminula početkom rujna, prekinuvši tako slavlja što su se imala održavati sve do kraja godine. Usprkos golemoj tuzi koja je zahvatila čitav svijet, zahvalnost i duboko poštovanje njene duge, besprijekorne vladavine ostali su dominantni diljem cijeloga svijeta.


Mnogi su sretni zbog same kraljice jer je dočekala posebni, prvi u povijesti zabilježeni 'Platinasti jubilej'. Među njima sam i ja, nepresušno romantičnog duha. Napuštajući London, svoj nesuđeni dom, imala sam osjećaj kao da je kraljica čekala tu veliku manifestaciju kako bi se njen narod i ona, još samo jednom, zakleli na uzajamnu ljubav koja će tinjati kroz milenije.


(Putopis je pisan za potrebe natječaja neprofitne organizacije 'Klub putnika'.)

26 views0 comments

Recent Posts

See All

Zaborav

コメント


bottom of page